Sukladno čl. 27. Zakona o porezu na dohodak, porez na dohodak od imovine se plaća po rješenju PU s priznatim paušalnim troškovima od 30%. To je moguće ako porezni obveznik nije u sustavu PDV-a, odnosno ako se radi o „malom poreznom obvezniku“ iz čl. 90. Zakona o PDV-u.
U praksi je bilo učestalo postupanje da se sa zatvaranjem obrtničke djelatnosti fizička osoba brisala iz sustava PDV-a, pa je dalje na dohodak od imovine plaćala porez po rješenju PU. U tom su smislu davani neki savjeti za postupanje.
Međutim, čl. 90., st. 1. Zakona o PDV-u propisuje „čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 230.000,00 kuna.“ Nisam našla u propisu izuzetak za izlazak iz sustava PDV-a kod prestanka obavljanja jedne djelatnosti, a s nastavkom obavljanja samo druge djelatnosti pa da se promatra isporuka i cenzus od 230.000,00 kn samo za tu drugu djelatnost, npr. za djelatnost najma koji je oporeziv PDV-om. Ako netko vidi tu odredbu, bila bi zahvalna da ju i navede.
Cijela ta zbrka nastaje iz nerazumijevanja obrtničke djelatnosti. Fizička osoba može ostvarivati različite vrste dohodaka, za pojedine djelatnosti prema Zakonu o obrtu treba registrirati obavljanje tih djelatnosti. No i dalje se radi o istoj fizičkoj osobi, istom poreznom obvezniku.
Tek tada treba promatrati kako i koje ta fizička osoba treba obračunavati poreze i koje evidencije treba voditi sukladno tim poreznim propisima.
Pa ako se i prestane sa obavljanjem pojedinih djelatnosti, fizička osoba je i dalje porezni obveznik koja može obavljati ili nastaviti s obavljanjem nekih drugih djelatnosti. I Zakon o porezu na dohodak, i Zakon o porezu na dobit, i Zakon o porezu na dodanu vrijednost propisuju tko je porezni obveznik i u kojem se slučaju može promijeniti način oporezivanja. Sva ta tri poreza su porezi koje treba zasebno promatrati.