Ako je kamata ugovorena, kamatu je nužno i obračunati i knjižiti kao potraživanje za tu kamatu i prihod.
Zakon o obveznim odnosima propisuje da se zajam može dati i bez kamata, a kredit je uz kamatu.
Međutim svrha poslovanja je zarada, povećanje uloženog kapitala pa se nameće pitanje kome će se nešto dati bez naknade u tvom slučaju bez kamate? Naravno postoje i takve rijetke opravdane situacije u praksi, ali oprez ako se radi o povezanim osobama jer prema Općem poreznom zakonu uvjeti poslovanja između povezanih osoba trebaju biti kao da se radi o nepovezanim osobama.
I ako niti jednim zakonom nije izravno propisana obveza ugovaranja kamata, ako nemate za mogući nadzor jasne razloge (poslovne, a ne privatne naravi) zašto kamata nije ugovorena, procijenjena tržišna kamata se može smatrati darovanjem pa to za vjerovnika predstavlja porezno nepriznat trošak, a za dužnika prihod od darovanja. Teško je naći uporište za osporavanje takvog Zapisnika u nadzoru.
U pravilu se za kratkoročne zajmove između poduzetnika ugovara kamata u visini eskontne stope (7% godišnje) i mirno se spava...