Nema obveze fiskalizacije za troškove primitka u naravi pri korištenju službenog automobila u privatne svrhe

Primitak u naravi - plaća

Primitkom u naravi se sukladno Zakonu o porezu na dohodak smatra i korištenje prometnih sredstava koje poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće daju radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke od nesamostalnog rada.
Utvrđivanje vrijednosti ovog primitaka određuje Pravilnik o porezu na dohodak pa tako za utvrđivanje primitaka u naravi pri korištenju prijevoznih sredstava primitak je iznos u visini od l% nabavne vrijednosti prijevoznih sredstava mjesečno (uvećano za porez na dodanu vrijednost) odnosno u visini 20% od mjesečne rate za operativni leasing ili dugotrajni najam (uvećano za porez na dodanu vrijednost), bez obzira na opseg korištenja prijevoznih sredstava u privatne svrhe. Primitak se može utvrđivati i prema opsegu stvarnog korištenja.

Treba li obračunati PDV?

Zakonom o porezu na dodanu vrijednost propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om pored stjecanja dobara iz EU i uvoza isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav te obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav.
Pravilnik o porezu na dodanu određuje da se transakcijama koje su predmet oporezivanja razumijevaju sve transakcije čije je oporezivanje propisano Zakonom, a mogu biti oporezive ili oslobođene plaćanja poreza. Bitno je obilježje oporezive transakcije međusobna uzročna veza između transakcije i naknade. Za prosudbu o postojanju ovog obilježja mjerodavan je gospodarski interes sudionika, neovisno o tome kako su sami sudionici određeni posao nazvali. Transakcijama koje nisu predmet oporezivanja razumijevaju se one transakcije čije oporezivanje nije propisano Zakonom.
Zakon o porezu na dodanu vrijednost dalje propisuje da se poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke. Dalje, Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost određuje što se smatra naknadom. Naknadom se smatra sve ono što primatelj dobara treba dati ili platiti za isporučena dobra i obavljene usluge, osim PDV-a. U poreznu osnovicu ulazi i sve ono što neka druga osoba, a ne primatelj dobara ili usluga, da ili plati odnosno treba dati ili platiti poreznom obvezniku za isporučena dobra ili obavljene usluge.
Dalje, Zakon o porezu na dodanu vrijednost propisuje da se isporukom dobara uz naknadu smatra korištenje dobara koja čine dio poslovne imovine poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili za privatne potrebe njegovih zaposlenika, ako raspolažu njima bez naknade ili ih općenito koriste u druge svrhe osim za potrebe obavljanja djelatnosti poreznog obveznika, a za ta je dobra ili njihove dijelove u cijelosti ili djelomično odbijen pretporez.

Ministarstvo financija, Središnji ured Porezne uprave 17. travnja 2026. godine dalo je svoje mišljenje Klasa: 410-01/26-01/247 pod nazivom Obveza izdavanja maloprodajnih računa u okviru Fiskalizacije 1.0 za troškove primitaka u naravi, dalje u tekstu mišljenje. (Pretplatnici mogu ovo mišljenje vidjeti u cijelosti ispod teksta pod "Može Vas zamimati:")
Iz navedenog mišljenja citiramo:  …“ provedbenom odlukom Vijeća (EU) 2018/1994 od 11. prosinca 2018. Republici Hrvatskoj je odobreno ograničenje prava na odbitak pretporeza u iznosu od 50% na troškove povezane s osobnim automobilima koji se ne upotrebljavaju isključivo u poslovne svrhe. Također, odobreno joj je da isporukom usluga uz naknadu ne smatra upotrebu u privatne svrhe osobnog automobila koji je dio poslovne imovine poreznog obveznika ako taj automobil podliježe ograničenju prava na odbitak pretporeza u iznosu od 50%. Prema tome, korištenje službenih osobnih automobila u poslovne i privatne svrhe ne smatra se obavljenom uslugom uz naknadu na koju porezni obveznik obračunava PDV. Za tako obavljene usluge ne postoji obveza izdavanja računa prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 73/1 3, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25, 151/25 i 32/26, dalje u tekstu: Zakon o PDV-u) jer se one ne smatraju obavljenim uslugama uz naknadu.“…

Što je s obvezom fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji? 

Zakonom o fiskalizaciji pojmovno je određena fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji, a promet u krajnjoj potrošnji je izdavanje računa od strane obveznika fiskalizacije računa prema građanima odnosno potrošačima, neovisno o načinu naplate. Dakle i izdavanje računa od strane obveznika fiskalizacije računa prema svojim djelatnicima ili zaposlenicima je promet u krajnjoj potrošnji.

Nameće se pitanje što je s obvezom fiskalizacije za troškove primitaka u naravi, tj. za korištenje službenog automobila u privatne svrhe. Iz navedenog mišljenja citiramo: … „Zaključno, u svrhu obračuna plaće odnosno plaće u naravi primjenom propisa o porezu na dohodak ne izdaje se račun, pa samim time nema ni obveze fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji. Međutim, u svim slučajevima kada obveznik fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji izdaje račun, on je dužan, neovisno o tome izdaje li račun svom radniku ili nekom trećem građaninu odnosno potrošaču, provesti postupak fiskalizacije toga računa.“