Obratila nam se G. banka d.d. s pitanjem u svezi s poreznim priznavanjem gubitaka od umanjenja vrijednosti imovine i umanjenja cijena, po propisima o oporezivanju dobiti. Banka je u poslovnim knjigama evidentirala početno stanje vrijednosti imovine, poslovnog objekta, po procjeni stalnog sudskog vještaka. Dio poslovnog objekta prodan je po znatno nižoj cijeni od procijenjene početne tržišne vrijednosti. Radi usklađenja knjigovodstvene i tržišne vrijednosti objekta, banka je procijenila da knjigovodstvena vrijednost objekta može biti umanjena, te procijenila nadoknadivu svotu kao trošak. Postavljeno je pitanje jesu li nadoknadive svote kao trošak (odnosno gubitak nastao kao razlika između knjigovodstvene i tržišne vrijednosti), porezno priznati rashod, na koje nastavno odgovaramo. Prema odredbi čl. 5., st. 2., t. 7. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine br. 127/00.), rashode poreznog razdoblja čine i vrijednosna usklađenja dugotrajne i kratkotrajne imovine. U čl. 5., st. 11. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine br. 54/01.), navedeno je da se rashodima poreznog razdoblja ne smatraju gubici od vrijednosnog usklađenja dugotrajne imovine koja podliježe amortizaciji, financijske imovine, zaliha vlastitih proizvoda (nedovršenih proizvoda, poluproizvoda, dijelova proizvoda i gotovih proizvoda), trgovačke robe, materijala, rezervnih dijelova, ambalaže i sitnog ...