Hrvatski broj 1 za računovodstvo, poreze i doprinose.

Novosti u oporezivanju nakon 1. siječnja 2020. godine

Datum objave: 04.10.2019, misljenja.hr

29. srpnja objavili smo novost s najavom 4. kruga porezne reforme. Potom smo objavili novost i službeno tumačenje Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine br. 80/19.) koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. godine.
U ovoj novosti dajemo detaljan pregled četvrtog kruga porezne reforme, tj. što će biti novo nakon 1. siječnja 2020. godine prema predloženim izmjenama i dopunama poreznih propisa.

Porez na dodanu vrijednost

Prema već ranijim izmjenama Zakona o porezu na dodanu vrijednost od 1. siječnja 2020. godine primjenjuje se niža redovna ili opća stopa PDV-a 24%.

Ovim novim izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost:

  • Usklađuje se Zakon s Direktivom Vijeća (EU) 2018/1910 od 4. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu usklađivanja i pojednostavnjenja određenih pravila sustava poreza na dodanu vrijednost za oporezivanje trgovine među državama članicama s učinkom od 1. siječnja 2020. godine, a radi provedbe određenih poboljšanja vezano uz pravila koja se primjenjuju na području PDV-a i to za prekogranične transakcije u odnosu na ulogu PDV identifikacijskog broja u kontekstu oslobođenja za isporuke unutar Europske unije, aranžmane za premještanja dobara, isporuke u nizu i dokaza o prijevozu za potrebe oslobođenja transakcija unutar Europske unije.
    - Pojednostavnjenja kod premještanja dobara na način da prodavatelj prenosi dobra u skladište koje je na raspolaganju stjecatelju u drugoj državi članici i taj stjecatelj postaje vlasnik dobara nakon što ih povuče iz skladišta. Ako je ovdje riječ o transakciji između dva porezna obveznika, premještanje se smatra jednom isporukom u državi članici otpreme i stjecanjem unutar Europske unije u državi članici u kojoj su dobra smještena, čime se izbjegava potreba za registriranjem isporučitelja u svakoj državi članici u koju je obavio premještanje dobara.
    - Isporuke u nizu u pogledu jedinstvenih kriterija i odgovarajućih zakonodavnih poboljšanja za veću pravnu sigurnost i usklađenu primjenu pravila o PDV-u pri određivanju obračuna PDV-a za isporuke u nizu, uključujući trostrane poslove. Isporuke u nizu su uzastopne isporuke istih dobara pri čemu su isporučena dobra podvrgnuta jedinstvenom prijevozu unutar Europske unije između država članica. U tom se slučaju prijevoz mora pripisati jednoj isporuci unutar isporuke u nizu kako bi se utvrdilo na koju se isporuku primjenjuje oslobođenje od PDV-a propisano za isporuke unutar Europske unije. Stoga, radi pojednostavljenja pravila kada u isporuci u nizu sudjeluju i posrednici propisuje se da se isporukom s prijevozom smatra isporuka obavljena posredniku. Međutim, ako je posrednik svojeg dobavljača obavijestio o PDV identifikacijskom broju koji mu je izdala država članica iz koje se dobra otpremaju ili prevoze isporukom s prijevozom smatra se isporuka koju je obavio posrednik.
    - PDV identifikacijski broj kao materijalni uvjet za primjenu oslobođenja za isporuke dobara unutar EU. PDV identifikacijski broj sukladno presudi C-273/11 od 6. rujna 2012. nije bio materijalni nego formalni uvjet za primjenu oslobođenja za isporuke unutar Europske unije. Obzirom da je razmjena informacija o PDV-u putem VIES-a ključna za obavješćivanja države članice u kojoj dobra završavaju o dolasku dobara na njeno područje te je stoga bitan element u borbi protiv prijevara. Propisuje se da je PDV identifikacijski broj materijalni uvjet za primjenu oslobođenja od plaćanja PDV-a za isporuke unutar Europske unije.
  • Usklađenje s Direktivom Vijeća (EU) 2019/475 od 18. veljače 2019. o izmjeni direktiva 2006/112/EZ i 2008/118/EZ u pogledu uključivanja talijanske općine Campione dʼItalia i talijanskih voda Luganskog jezera u carinsko područje Unije i teritorijalno područje primjene Direktive 2008/118/EZ.
  • Sniženje stope PDV-a na 13% za pripremanje i usluživanje jela u ugostiteljskim objektima.
  • Brisanje uvjeta za primjenu oslobođenja od plaćanja PDV-a za isporuke u okviru određenih djelatnosti od javnog interesa kada iste obavljaju ostale osobe na koje nisu prenijete javne ovlasti radi izjednačavanja primjene oslobođenja od plaćanja PDV-a za isporuke u okviru određenih djelatnosti od javnog interesa kada iste obavljaju osobe na koje nisu prenijete javne ovlasti. Prema sadašnjim odredbama oslobođenje od plaćanja PDV-a primjenjivo je pod uvjetom da ostale osobe na koje nisu prenijete javne ovlasti koje obavljaju određene djelatnosti od javnog interesa ne teže ostvarivanju dobiti te ako se dobit ipak ostvari da se ne raspodjeljuje, nego se koristi za nastavak ili poboljšanje obavljanja usluga. Kako bi se izjednačila primjena oslobođenja od plaćanja PDV-a poreznim obveznicima za određene djelatnosti od javnog interesa neovisno o tome tko obavlja isporuku, odnosno neovisno o tome teže li ostvarivanju dobiti te raspodjeljuju li ostvarenu dobit ili ne, brišu se navedeni uvjeti.
  • Povećanje praga za primjenu postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama na 7.500.000,00 kuna.
  • Ostale manje izmjene kao što je npr. ispravak obveze PDV-a kod promjene porezne osnovice u slučaju kada porezni obveznik kojemu su isporučena dobra ili obavljene usluge nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište i nije registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu.

Fiskalizacija

  • Kako bi se građanima olakšala provjera računa uvodi se ugradnja QR kod-a kao obvezatnog elementa svakog računa. Radi određivanja obvezatnog sadržaja QR koda određuju se obvezatni elementi koji bi činili QR kod odnosno dvodimenzionalni kod svakog izdanog i fiskaliziranog računa. Očitavanjem QR koda iskazanog na računu u aplikaciju za provjeru podataka upisali bi se svi podaci što bi građanima olakšalo postupak provjere i prijave Poreznoj upravi. Obveznici fiskalizacije za korištenje QR koda trebat će prilagoditi svoja fiskalna rješenja pa se obveznicima ostavlja rok prilagodbe, tj. primjena fiskalizacije s QR kodom bi započela od 1. siječnja 2021. godine.
  • Kod primjene zakonske odredbe obveze navođenja obavijesti „OVO NIJE FISKALIZIRANI RAČUN“ na pratećim dokumentima koji se izdaju prije samog izdavanja računa, uvodi se obveza provođenja postupka fiskalizacije računa i za tako izdane dokumente koji prethode samom izdavanju računa. Izmjenama Zakona obveznici fiskalizacije bi se izjasnili koriste li po poslovnicama mogućnost odnosno imaju li potrebu izdavanja takvih dokumenata te se obveza fiskalizacije tih pratećih dokumenata nameće samo tim obveznicima fiskalizacije.
    Oni obveznici fiskalizacije koji svoje poslovanje mogu prilagoditi na način da ne koriste mogućnost izdavanja takvih dokumenata prije izdavanja samog fiskaliziranog računa ne će trebati ništa prilagođavati u svom poslovanju. Fiskaliziranje pratećih dokumenata, ne će isključiti potrebu fiskalizacije samoga računa jer se u skladu sa zakonskim propisima uvijek mora izdati račun propisanog sadržaja odnosno prateći dokumenti ne mogu zamijeniti račune. Prateći dokumenti na kojem se navode podaci o plaćanju evidentirat će se u sustavu fiskalizacije te će ih sustav Porezne uprave povezivati s izdanim i fiskaliziranim računima. Navedene izmjene, radi potrebe prilagodbe, stupile bi na snagu 1. travnja 2020. godine.

Porez na dohodak

  • Svi porezni obveznici na području cijele Republike Hrvatske koji imaju do 30 godina života, za oporeziv dohodak od nesamostalnog rada do iznosa 360.000,00 kn bi ostvarili pravo na umanjenje porezne obveze za 50% odnosno 100%. Tako bi oni porezni obveznici koji su ostvarili umanjenja s osnove svojih godina života ostvarili i pravo na već postojeća umanjenja porezne obveze poreza na dohodak po osnovi nesamostalnog rada u iznosu 50% porezne obveze s osnova prebivališta i boravišta na području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u I. skupinu po stupnju razvijenosti i na području Grada Vukovara prema posebnim propisima ili s osnova mirovine.
  • Omogućilo bi se poslodavcima da zaposlenicima neoporezivo podmire troškove dodatnog i dopunskog zdravstvenog osiguranja do određenog iznosa na temelju vjerodostojne dokumentacije.
  • Izjednačio bi se i porezni tretman otpisa pojedinih tražbina obveznika poreza na dohodak koji obavlja neku samostalnu djelatnost (obrt) s otpisima potraživanja kod obveznika poreza na dobit.
  • Za obveznike poreza na dohodak koji obavljaju samostalnu djelatnost, a porez na dohodak po toj osnovi plaćaju u paušalnom iznosu, ukida izdavanje poreznih rješenja.
  • Detaljnije se pojašnjava porezni tretman donacija fizičkim osobama u različitim potrebama.
  • Pojednostavljuje se izvještavanje o inozemnim primicima.
  • Radi uređivanja novog oblika strukovnog obrazovanja na radnom mjestu odnosno dualnog obrazovanja definira se porezni položaj osoba uključenih u taj sustav.

Porez na dobit

  • Podiže se prag ostvarenih prihoda za plaćanje poreza na dobit po stopi od 12% s 3 milijuna kuna na 7,5 milijuna kuna. Dakle, mali i srednji porezni obveznici će od 2020. godine plaćati porez po stopi od 12%.
  • Podiže se prag od kojeg fizičke osobe koje obavljaju neku samostalnu djelatnost odnosno obrtnici obveznici plaćanja poreza na dohodak, postaju obveznici poreza na dobit i vode poslovne knjige prema računovodstvenim propisima, s 3 na 7,5 milijuna kuna primitaka na godišnjoj razini. U tom dijelu, drugi propisani uvjeti prema kojima fizičke osobe moraju promijeniti način oporezivanja ne će se navoditi (bit će izostavljeni), tako da će ubuduće samo iznos ostvarenih primitaka biti jedini kriterij za obveznu promjenu načina oporezivanja. Time se omogućuje dijelu fizičkih osoba koje su obveznici poreza na dobit da ponovo postanu obveznici plaćanja poreza na dohodak i vode jednostavne poslovne knjige.
  • Podiže se prag za mogućnost plaćanja poreza na dobit prema novčanom načelu, s 3 na 7,5 milijuna kuna, kako bi se obveznicima poreza na dobit (fizičkim ili pravnim osobama) dala veća mogućnost izbora načina utvrđivanja porezne osnovice. Mogućnost plaćanja poreza na dobit prema novčanom načelu moći će izabrati svaka fizička ili druga osoba koja ostvaruje prihode do 7,5 milijuna kuna.
  • Neprofitnim organizacijama bi se omogućilo plaćanje poreza na dobit u paušalnom iznosu u slučaju kada ostvaruju oporezive prihode od obavljanja gospodarskih djelatnosti u iznosu do 7,5 milijuna kuna na godišnjoj razini.
  • Tijekom 2019. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 40/19.), a koji je uveo mogućnost prestanka društva po skraćenom postupku. Prema tom Zakonu, društvo može prestati po skraćenom postupku i to bez likvidacije ako svi njegovi članovi suglasno donesu odluku o takvom prestanku društva, pod uvjetom da društvo nema nepodmirenih obveza prema radnicima i bivšim radnicima društva niti drugih nepodmirenih obveza po osnovi radnog odnosa radnika i bivših radnika i da društvo nema spornih ni nespornih, dospjelih ni nedospjelih obveza prema drugim vjerovnicima pri čemu se svaki član obvezuje podmiriti, solidarno sa svim ostalim članovima društva, sve preostale obveze društva pokaže li se naknadno da one postoje. Iako je Zakonom već propisano kako se prijava poreza na dobit podnosi za porezno razdoblje koje je u pravilu kalendarska godina ili drugo izabrano razdoblje u trajanju od 12 mjeseci, a iznimno su ta razdoblja kraća u slučaju statusnih promjena, premještanja sjedišta, stečaja i likvidacije, propisuje se i porezno razdoblje u slučaju prestanka društva po skraćenom postupku.
  • Obzirom da se u slučaju stečaja, potraživanja stečajnom upravitelju moraju prijaviti u roku od 30 dana. Skraćuju  se rokovi za podnošenje prijave poreza na dobit u slučaju otvaranja stečaja na 30 dana od dana otvaranja stečajnog postupka. Ovim Prijedlogom zakona, skraćuje se i rok za podnošenje konačane, zadnje, porezne prijave u slučaju okončanja likvidacije ili drugog postupka kojim porezni obveznik okončava poslovanje sukladno posebnim propisima, i to u roku od 8 dana od dana pokretanja određenog postupka, obzirom da porezni obveznici trebaju okončati poslovanje do pokretanja tih postupaka. Također se pojašnjava da su stečajne i likvidacijske mase, kao pravni slijednici društava nad kojima je proveden postupak stečaja ili likvidacije, obveznici poreza na dobit, obzirom da su nastavile obavljati djelatnost pravnih prednika.
  • Ovim Prijedlogom zakona pojašnjava se način procijene porezne osnovice u slučaju nepodnošenja porezne prijave za određeno porezno razdoblje.

Dalje se navode novosti u oporezivanju dobiti čije izmjene ne će imati utjecaja na većinu poreznih obveznika.
Zakon je usklađen s pravnom stečevinom Europske unije, a ovim Prijedlogom zakona  provodi se drugi dio usklađivanja s Direktivom Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta (eng: The Anti Tax Avoidance Directive; dalje ATAD), u djelu odredbi koje stupaju na snagu 1. siječnja 2020. godine, i Direktivom Vijeća (EU) 2017/952 od 29. svibnja 2017. o izmjeni Direktive (EU) 2016/1164 u pogledu hibridnih neusklađenosti s trećim zemljama (ATAD 2) u djelu odredbi koje stupaju na snagu 1. siječnja 2020. i 2022., a to je i izlazno oporezivanje  i rješavanje hibridnih neusklađenosti.
Suočeni s novim gospodarskim i društvenim izazovima globaliziranog i digitalnog svijeta poduzetnici imaju sve veću potrebu za mobilnošću i premještanjem, imovine, sjedišta, porezne reziedentnosti i sl., na području jedinstvenog tržišta Europske unije bez formalne likvidacije zbog prijenosa rezidentnosti. Za jednostavno provođenje takvih postupaka potrebno je poduzetnicima prilagoditi i posebne propise koji se odnose na prava radnika, zaštitu vjerovnika i sl. Međutim, kako porezni propisi tim postupcima ne bi bili prepreka državama članicama koje zbog premještanja imovine ili rezidentnosti, gube pravo oporezivanja te imovine, daje se mogućnost oporezivanja kapitalne dobiti nastale na njenom području. Prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o porezu na dobit, slijedom Direktive ATAD, propisuje se oporezivanje kapitalne dobiti, u trenutku prijenosa imovine iz sjedišta u stalnu poslovnu jedinicu ili obrnuto, prijenosa rezidentnosti ili prijenosa djelatnosti, pri čemu prestaje pravo oporezivanja te imovine u Republici Hrvatskoj. Odgoda oporezivanja tijekom pet godina može se odobriti u slučaju prijenosa imovine u drugu državu članicu ili treću zemlju koja je stranka Sporazuma o europskom gospodarskom prostoru s kojom je sklopljen sporazum o uzajamnoj pomoći u pogledu namire poreznih potraživanja. Međutim, neće se oporezivati prijenos imovine, među ostalim gotovine, između matičnog društva i njezinih društava kćeri. Također, izlazno oporezivanje se neće primjenjivati ako se imovina prenosi privremeno i ako je imovina određena za vraćanje u državu članicu prenositelja, ako se prijenos obavlja u cilju ispunjenja bonitetnih kapitalnih zahtjeva, u svrhu upravljanja likvidnošću ili u slučaju transakcija za financiranje vrijednosnih papira ili imovine koja se daje kao jamstvo.
Koristeći se specifičnim subjektima i financijskim instrumentima, iskorištavajući razlike između poreznih sustava, mrežom svojih povezanih osoba, sofisticiranim i nepredviđenim metodama poreznog planiranja, porezni obveznici mogu umanjiti poreznu obvezu. Danas postoje specifični tzv. hibridni (lat. hybrida: mješanac, križanac) subjekti kod kojih postoji razlika u pravnoj definiciji, a koji se, istovremeno, u jednoj državi (jednoj poreznoj jurisdikciji) ne smatraju obveznicima poreza na dobit te se prihodi ili rashodi toga subjekta smatraju prihodom ili rashodom jedne osobe ili više njih u skladu sa zakonima druge jurisdikcije, dok se isti subjekti u drugoj državi (u drugom pravnom sustavu) smatraju obveznicima poreza na dobit. Još više je financijskih instrumenata koji su koncipirani na način da istovremeno sadrže različite pravne definicije te istovremeno imaju obilježje duga i kapitala što stvara različite definicije plaćanja.
Plaćanja između takvih subjekata ili po osnovi takvih financijskih instrumenata mogu dovesti do priznavanja dvostrukog odbitka ili odbitka bez uključivanja odnosno do stvaranja tzv. hibridne neusklađenosti. Kako bi se spriječilo priznavanje dvostrukog odbitka po osnovi jednog plaćanja, priznavanjem rashoda ili umanjenjem porezne osnovice kod poreznog obveznika i povezane osobe ili priznavanjem odbitka kod jednog poreznog obveznika, a ne uključivanja tog primitka u poreznu osnovicu kod primatelja, povezane osobe, ovim Prijedlogom zakona propisuju se pravila za sprečavanje takve neusklađenosti, a pravila će obuhvatiti i treće zemlje.
Dalje, neusklađenost se smatra hibridnom neusklađenosti samo ako nastaje između povezanih društava, između poreznog obveznika i povezanog društva, između sjedišta i stalne poslovne jedinice, između dviju ili više stalnih poslovnih jedinica istog subjekta ili u okviru strukturiranog aranžmana. Odredbe o hibridnoj neusklađenosti obuhvatit će osobe koje su povezane s udjelima više od 25%, a u nekim slučajevima i za više od 50%. Naime, da bi se stvorila hibridna neusklađenost u pravilu je potrebno postojanje grupe povezanih osoba, koje djelatnost obavljaju u više poreznih jurisdikcija s poslovnim subjektima koji imaju različita porezna i pravna obilježja, koja nisu poznata poreznim administracijama. Hibridnu neusklađenost jednostavno stvaraju poslovne jedinice ili samostalni subjekti smješteni na području država članica koje nisu prepoznate kao porezno utočište jer imaju visoku nominalnu stopu poreza na dobit, ali ne oporezuju određene prihode.
Utvrđuju se pravila na temelju kojih se poreznom obvezniku uskraćuje odbitak za plaćanje, troškove ili gubitke ili se zahtijeva od poreznog obveznika da određene iznose uključi prema potrebi u svoj oporeziv prihod.
Ne će se smatrati da plaćanje u okviru financijskog instrumenta dovodi do hibridne neusklađenosti kada se odobrena porezna olakšica u jurisdikciji primatelja plaćanja isključivo temelji na poreznom statusu primatelja plaćanja ili na činjenici da instrument podliježe uvjetima posebnog režima, ili ako dovodi do hibridne neusklađenosti koja bi ionako nastala jer je primatelj plaćanja oslobođen od plaćanja poreza u skladu sa zakonima bilo koje jurisdikcije primatelja plaćanja. Obzirom da hibridna neusklađenost, koja se želi spriječiti, nastaje na temelju poreznog planiranja unutar grupe povezanih osoba, koje uključuju stvaranje konstrukcija u obliku hibridnih subjekta ili aranžmana s dvostrukim poreznim statusom, o čemu porezni obveznik ima saznanja jer je dio grupe, ponavljamo da izmjene ne će imati utjecaja na većinu poreznih obveznika, niti će utjecati na obavljanje gospodarskih aktivnosti.

Poseban porez na motorna vozila

  • U sklopu četvrtog kruga poreznog rasterećenja, izmjenom Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisati će se oslobođenje od plaćanja upravne pristojbe za srodnike u uspravnoj liniji koji rabljeno motorno vozilo stječu na temelju ugovora o darovanju uz uvjet da je to vozilo prethodno registrirano na darovatelja.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trošarinama

  • Obavlja se implementacija relevantne odredbe Direktive Vijeća (EU) 2019/475 od 18. veljače 2019. o izmjeni Direktiva 2006/112/EZ i 2008/118/EZ u pogledu uključivanja talijanske općine Campione d'Italia i talijanskih voda Luganskog jezera u carinsko područje Unije i teritorijalno područje primjene Direktive 2008/118/EZ (SL L 83, 25.3.2019., str. 42. - 43.). Izmjena se primjenjuje od 1. siječnja 2020. godine.
  • Propisuje se pravo na povrat trošarine na dizelsko gorivo kao pogonsko gorivo u komercijalnom prijevozu robe i putnika željeznicom, budući da to pravo stupanjem na snagu Zakona o trošarinama trenutno samo ostvaruju cestovni prijevoznici. Ova se mogućnost temelji na članku 15. stavku 1. točki e) Direktive Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju okvira Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL L 283, 31. 10. 2003., str. 51.).
  • Uz navedeno, izmjenama i dopunama Zakona o trošarinama uvodi se oslobođenje od plaćanja trošarine na električnu energiju koja se koristi za pogon željeznice i tramvaja u komercijalnom prijevozu robe i putnika.
  • Detaljnije se uređuju pojedine odredbe o posebnim mjerama nadzora nad energentima, koje su potrebne radi cjelovitog uređenja sustava i preveniranja nezakonitosti u tom području.

Posebni porez na kavu i bezalkoholna pića

  • Uvodi se sustav oporezivanja bezalkoholnih pića na temelju udjela šećera, oporezivanje će se temeljiti na udjelu šećera u bezalkoholnom piću, na način da se dosadašnji linearni sustav utemeljen isključivo na količini zamijeni sustavom utemeljenim prema udjelu šećera, pri čemu bi se na bezalkoholna pića s manjim udjelom šećera plaćao manji posebni porez.
  • Uz uvođenje oporezivanja bezalkoholnih pića prema udjelu šećera, propisuje se dodatno oporezivanje energetskih napitaka.
  • Definiraju se bezalkoholna pića koja sadrže dodani šećer sukladno tarifnim oznakama Kombinirane nomenklature uz propisivanje iznimke od oporezivanja za:
    - proizvode koji se sukladno posebnim propisima smatraju hranom za specifične skupine (grupe) (hranom za posebne prehrambene potrebe) i dodacima prehrani,
    - pića iz tarifnih oznaka KN 2202, 2009, te sirupi, koncentrati i prašci namijenjeni za pripremu bezalkoholnih pića, koji ne sadrže dodani šećer,
    - bezalkoholna pića koja sadrže proizvode iz tarifne oznake KN 0401 do 0404, a to su pića na osnovi mlijeka, fermentiranog mlijeka ili sirutke kao i pića dobivena od mlijeka. Izuzetak od oporezivanja na bezalkoholna pića koja sadrže proizvode iz tarifne oznake KN 0401 do 0404 se ne odnosi na proizvode koji sadrže kofein ili metil-ksantin ili taurin.

Opći porezni zakon

  • Ovim izmjenama i dopunama uređuje se područje korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, što je do sada u OPZ-u bilo uređeno parcijalno, odredbama o gospodarskom pristupu činjenicama bitnim za oporezivanje i o prividnom pravnom poslu, a koje normiraju načelo sadržaja prije forme.
    Korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona manifestira se u nekoliko  modela postupanja, primjerice kada poslodavac za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama. U slučaju kada je potrebno ugovoriti obavljanje poslova koji po svojoj naravi i vrsti te ovlasti nalogodavca (poslodavca) imaju obilježja poslova radi kojih se zasniva radni odnos (subordinacija radnika, radnik radi osobno i za plaću, te po uputama i pod nadzorom poslodavca, radi u prostoru poslodavca, u određenom radnom vremenu) i propisi o radu tretiraju obavljanje poslova s ovim obilježjima kao ugovor o nesamostalnom radu, iako on može formalno imati neki drugi naziv.
    Nadalje, neprihvatljiv je slučaj kada poduzetnik mijenja organizacijski oblik u kojem posluje, odnosno za svaki ugovoreni posao koristi jedan organizacijski oblik koji zatim zamjenjuje drugim, a koji je oporeziv nižim poreznim stopama, te isto obavlja na razini poveznih društava, a sve skupa radi izbjegavanja plaćanja poreza ili smanjenja porezne obveze. U takvim slučajevima će se obračunati porezne obveze kao da tih postupanja nije bilo, odnosno po propisanim poreznim stopama. Također, nadzori po ovim predmetima propisuju se kao prioritetni.
  • U članku o poveznim osobama propisuje se tretman za poslovne odnose kod povezanih osoba, koji će biti priznati ako bi i druge osobe koje nisu u takvom međusobnom odnosu pod istim ili sličnim okolnostima utvrdile takve ugovorne uvjete ili uspostavile takve poslovne odnose.
  • Prekršajne odredbe se mijenjaju radi uočenih nedostataka u do sada važećem OPZ-u.

Administrativna suradnja u području poreza

Propisuje se usklađivanje s Direktivom Vijeća (EU) 2018/822 od 25. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja u odnosu na prekogranične aranžmane o kojima se izvješćuje (dalje u tekstu: Direktiva Vijeća 2018/822). Preuzimanjem Direktive Vijeća 2018/822 proširuje se opseg obvezne automatske razmjene informacija na potencijalno agresivne prekogranične porezne aranžmane. Obveznoj razmjeni informacija neće podlijegati svi prekogranični aranžmani već samo određeni aranžmani koji imaju jedno od obilježja propisanih u Prilogu IV. Direktive Vijeća 2018/822. Neka obilježja su propisana bez potrebe ispitivanja osnovne koristi dok kod drugih postoji uvjet da se osim postojanja samog obilježja utvrdi i ispitivanje osnovne koristi poreznog aranžmana. Osnovna korist odnosi se na ispitivanje radi li se o ostvarivanju porezne pogodnosti, ispunjava li se uvjet povjerljivosti o načinu na koji bi se tim aranžmanima mogla osigurati porezna pogodnost, ostvarivanju prava posrednika (poreznih savjetnika, odvjetnika, revizora, knjigovođa, konzultanta i sl.) na naknadu, te obuhvaća li aranžman standardiziranu dokumentaciju. Posebna obilježja povezana s ispitivanjem osnovne koristi odnose se na poduzimanje umjetnih koraka koji obuhvaćaju stjecanje poduzeća koje posluje s gubitkom i stvaranje poreznih pogodnosti na temelju tretmana gubitka, aranžman koji uključuje kružne transakcije radi fiktivnog trgovanja financijskim sredstvima. Nadalje, kod određivanja koji to aranžmani podliježu obvezi izvješćivanja u obzir se uzimaju posebna obilježja povezana s prekograničnim transakcijama kod kojih se u obzir uzima test osnovne koristi (prekogranična plaćanja koja uključuju jurisdikcije koje ne propisuju obvezu poreza na dobit, ili propisuju nultu ili gotovo nultu stopu poreza na dobit, ili su uvrštene na popis nesurađujućih  jurisdikcija) i posebna obilježja povezana s prekograničnim transakcijama kod kojih nije potrebno dodatno ispitivati osnovnu korist aranžmana (odbici za istu amortizaciju mogu se odbiti u više od jedne jurisdikcije, oslobođenja povezana s izbjegavanjem dvostrukog oporezivanja koriste se za iste stavke prihoda ili kapitala u više od jedne jurisdikcije). Osim navedenih posebnih obilježja, propisana su još posebna obilježja u vezi sa zaobilaženjem obveze automatske razmjene informacija i utvrđivanja stvarnih vlasnika imovine i posebna obilježja povezana s transfernim cijenama koja ukazuju na korištenje slabosti pravila o transfernim cijenama za stvaranje poreznih pogodnosti. Mjera kojom se povećava transparentnost od strane posrednika pružit će poreznim tijelima pravodobne, sveobuhvatne i relevantne informacije, te im omogućiti brzo reagiranje na štetne porezne prakse i uklanjanje praznina donošenjem zakonodavstva ili provedbom odgovarajućih procjena rizika i poreznih nadzora. Primjenjuje se na aranžmane koji se identificiraju kroz pet skupina prepoznatljivih obilježja koji čine karakteristike prekograničnih aranžmana koji ukazuju na potencijalni rizik od izbjegavanja plaćanja poreza. Obveza izvješćivanja prvenstveno se određuje za posrednika, ako posrednika nema ili se primjenjuje izuzeće, tada se obveza prenosi na relevantnog poreznog obveznika. Prijedlog također regulira pravila koja sprječavaju dvostruko izvješćivanje.
Prijedlogom zakona u članku 8. propisuje se retroaktivnost primjene Zakona za razdoblje od 25. lipnja 2018. do 1. srpnja 2020. godine s rokom dostave do 31. kolovoza 2020. godine.
Na temelju odredbi Uredbe Vijeća (EU) 2018/1541 ojačat će se suradnja među državama članicama kroz uspostavu online sustava za Eurofisc, otvorit će se novi komunikacijski kanali i razmjena informacija između poreznih uprava i EU tijela za izvršavanje zakonodavstva, uvedena je obvezujuća razmjena informacija između poreznih i carinskih uprava o uvozu dobara izvan EU povezano s carinskim postupcima 42 i 63, Eurofisc službenicima omogućen je automatski pristup o nacionalnim registracijama vozila (putem EUCARIS sustava), uvedena je mogućnost provedbe tzv. Zajedničke istražne radnje (inspektori više država članica provode zajednički nadzor u jednog državi, svi imaju iste ovlasti), omogućena je razmjena informacija sa tijelima EU za izvršavanje zakonodavstva (Europol, OLAF), uvedena je mogućnost za traženje pristanka poreznog obveznika za izravan prijenos povrata PDV-a državni članici poslovnog nastanka gdje su evidentirane neplaćene porezne obveze. Odredbe glede pristupa informacijama o nacionalnim registracijama, otvaranja online sustava za Eurofisc, mogućnosti izravnog prijenosa povrata PDV-a državi članici poslovnog nastana gdje su evidentirane porezne obveze primjenjivat će se od 1. siječnja 2020. godine. Na temelju odredbi Uredbe Vijeća (EU) 2018/1909 osigurat će se pravilno praćenje aranžmana za premještanje dobara kako bi nadležna tijela država članica imala automatiziran pristup podacima prikupljenima od poreznih obveznika u pogledu takvih transakcija, s primjenom od 1. siječnja 2020. godine.

 

- Može Vas zanimati

×

Koristimo internetske kolačiće (cookies) kako bi Vam osigurali najbolje iskustvo i funkcionalnost portala. Kolačići su na ovom portalu namijenjeni isključivo legitimnoj svrsi, poput olakšavanja pružanja usluga. Doznajte više o tome klikom na „Uvjeti korištenja i zaštita privatnosti“. Nastavkom korištenja portala prihvaćju se uvjeti korištenja i uporaba kolačića.

Povratak na vrh stranice