Zajednički provozni postupak utemeljen je na Konvenciji o zajedničkom provoznom postupku iz 1987. godine (Narodne novine - Međ. ugovori br. 4/12.). Obveza polaganja jamstva, vrste i način uporabe jamstva u postupku zajedničkog provoza propisani su čl. 10. Konvencije, čl. 5.-7., 12.-15., 48.-61. i 118. Dodatka I Konvencije, Aneksima I, III, i IV Dodatka I, Aneksima B1-B7 Dodatka III. Glavni obveznik je dužan položtiti jamstvo kako bi osigurao plaćanje duga koji može nastati u svezi s robom stavljenom u postupak zajedničkog provoza pri čemu položeno jamstvo mora biti valjano u svim zemljama kroz koje se predmetni postupak provoza odvija. Kada je odredbama zajedničkog provoznog postupka propisana obveza polaganja jamstva, kao instrument za osiguranje duga može se koristiti jamstvo u obliku gotovinskog (novčanog) pologa. Pojedinačno jamstvo u obliku gotovinskog pologa valjano je u svim ugovornim stranama Konvencije. Uporaba pojedinačnog jamstva u obliku gotovinskog pologa u provoznoj se deklaraciji obilježava unosom šifre "3" u polja 52. deklaracije. Tijelo nadležno za prihvaćanje pojedinačnog jamstva u obliku gotovinskog pologa je otpremna carinska ispostava. Izračun potrebne visine jamstva Visina jamstva mora biti dostatna za pokriće cjelokupnog duga koji može nastati za robu u postupku provoza. Radi utvrđivanja ...