Česta je pojava u poslovnoj praksi nakon 1.srpnja 2013. da se bez obzira na odredbu čl. 75., st., 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost prema ugovoru ili dogovoru obračunava PDV na građevinske usluge za koje je propisana obveza tuzemnog prijenosa porezne obveze.   Što tako postupanje znači za osobu koja ispostavlja račun, a što za osobu koja prima račun?   1. Osoba koja je obračunala PDV, a trebala je primijeniti prijenos porezne obveze treba taj PDV i platiti jer je iskazivanjem i obračunavanjem PDV-a nastala porezna obveza.
2. Osobi koja je primila račun s obračunanim PDV-om po primljenom računu na kojem nije trebao (mogao) biti obračunan PDV, već je trebalo primjeniti prijenos porezne obveze, može biti osporeno pravo na odbitak tog pretporeza (već i samim tim što takav račun nema sve elemente (čl. 133. Pravilnika, npr. ndostaje napomena kako to propisuje čl. 79. Zakona). Međutim, prema čl. 75., st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost primatelj, porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan je, tj.  ima obvezu platiti PDV kada mu se obave građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem ...


Cjelovit sadržaj dostupan je pretplatnicima.