Amortizacija se u pravilu obračunava za dugotrajnu imovinu odnosno za:
- imovina za koju se očekuje da će se koristiti dulje od jedne godine
- ulaganja u nekretnine koje se vode po metodi troška nabave
- dugotrajna imovina koja ima ograničen vijek uporabe
- dugotrajna imovina koju trgovačko društvo drži za uporabu u proizvodnji ili prodaji robe
i obavljanju usluga, za iznajmljivanje drugima ili za administracijske svrhe.
No, ipak postoji određena dugotrajna imovina za koju je utvrđeno da ne podliježe obračunu amortizacije. Naime, u čl. 12. st. 4. Zakona o porezu na dobit propisano je da amortizaciji NE podliježu:
zemljište, spomenici kulture i umjetnička djela, šume i slična obnovljiva prirodna bogatstva, financijska imovina.
Računovodstveni propisi još dodatno proširuju spomenuto ograničenje obračuna amortizacije.
Člankom 12. st. 5. Zakona o porezu na dobit određen je amortizacijski vijek dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine za svrhe oporezivanja, na temelju kojeg su propisane porezno dopuštene stope amortizacije.
Ovo je pod pretpostavkom da pitaš za poduzetničko računovodstvo. No, ako se tvoje pitanje odnosi na neprofitne ili proračun onda za njih vrijede druga pravila. Bilo bi dobro da postaviš pitanje za koja točno sredstva odnosno imovinu pitaš i koji računovodstveni sustav (poduzetnički, neprofitni, proračun).