Na žalost ne.
Kako razlikovanje trgovine ma malo i trgovine na veliko određuje kupac, a ne način plaćanja, upravo je to razlog zašto se kako ste naveli, roba prebacuje iz veleprodajnog skladišta u maloprodaju (međuskladišnicom - ispravom o zaduženju po MPC).
https://misljenja.hr/trgovina-na-malo-trgovina-na-veliko-izdavanje-racuna-i-fiskalizacija/v126/
Zakon o zaštiti potrošača propisuje da se trgovac mora pridržavati istaknute maloprodajne cijene. To znači određivanje (zaduženje) kalkuliranje MPC prije prodaje.
Dalje, Zakon o trgovini propisuje da trgovac (i ostale osobe koja obavljaju djelatnost trgovine) mora nadležnom inspektoru osigurati podatke o stanju robe u prodajnom objektu na temelju pisanih isprava ili elektroničkog zapisa o nastalom poslovnom događaju iz kojih se može spoznati poslovni događaj. Isprave o robi u prodajnom objektu moraju imati osobito podatke o: imenu ili nazivu dobavljača, broju i nadnevku isprave o zaduženju ili razduženju robe, nazivu, mjernoj jedinici i količini robe, prodajnoj cijeni robe, promjeni prodajne cijene robe, zaduženju za vlastitu robu.
Ako se skladište vodi po nabavnim cijenama, potrebno je na nabavnu cijenu dodati maržu i PDV kako bi se došlo do maloprodajne cijene.
Račun, neovisno o načinu plaćanja je isprava o razduženju u maloprodaji po MPC.
Jedino razlikovanje kod načina plaćanja je u tome što izdan račun za primljenu uplatu na transakcijski račun ne treba sadržavati ZKI i JIR prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom.
https://misljenja.hr/postupak-fiskalizacije-izdavanja-racuna/c1572/