Forum

Prema Zakonu o obveznim odnosima pravnu osobnost ima svaka fizička osoba i pravna osoba, a obveze nastaju na osnovi pravnih poslova. Jednako je propisano da je vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.
Sam ugovor o zajmu (pozajmici) uređen je čl. 499. do 508. Zakona o obveznim odnosima pa je tako propisano da se Ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca.
I sada zaista nastaje pravi problem:
- obrt, obrtnik, slobodno zanimanje (liječnik, odvjetnik, javni bilježnik… i td.) i fizička osoba nositelj te djelatnosti je jedna te ista osoba.
Primjerice, prema Zakonu o obrtu: „Obrt … je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu sa člankom 8. ovoga Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu.“
Iz navedene odredbe Zakona o obrtu jasno proizlazi da je obrt obavljanje djelatnosti, a to obavljanje djelatnosti se registrira u nadležnom uredu za gospodarstvo. Ne osniva se pravna osoba!
Registrirano obavljanje djelatnosti nema pravnu osobnost i dalje se radi o istoj fizičkoj osobi. Dakle, obrt nije pravna osoba, obrt nema pravnu osobnost.
Naravno, pravno je pitanje kako ja sam sa sobom mogu sklopiti ugovor o zajmu kojim ja sam sebe obvezujem da ću ja sam sebi vratiti pozajmljen iznos novaca. Još bi bilo zanimljivije da tim ugovorom ugovorim i kamatu te to nazovem kreditom.
Smatram da su takvi ugovori pravno ništetni.
Iz svega navedenog to ulaganje privatnih novaca u obavljanje djelatnosti kako bi se poboljšala likvidnost nije niti prihod niti rashod (primitak/izdatak) i jednostavno se ne evidentira kod obveznika poreza na dohodak. Kao isprava za knjiženje se može koristiti npr. odluka o ulaganju privatnih novaca u djelatnost koja nije formalno propisana.