Postavljena su potpitanja, jer zapravo leasing društvo kupuje vozilo i registrira ga na svoje ime bez obzira radilo se o operativnom ili financijskom leasingu. Logično je i u skladu s propisom da je u tom slučaju leasing društvo obveznik posebnog poreza na motorno vozilo prema carinarnici. Prema tome, ako je leasing društvo obveznik posebnog poreza (a trebalo bi biti), leasing društvo ne nastupa u ime i za račun korisnika leasinga već u svoje ime i za svoj račun, a za sve te troškove u stvari samo financira korisnika putem leasinga. Tim više ako se radi o operativnom leasingu koji predstavlja dugoročni najam (vozila) koje je u imovini leasing društva i leasing društvo ga amortizira.
Kod financijskog leasinga, leasing društvo ispostavlja fakturu za predmet leasinga. Kod raskida tog ugovora, primatelj leasinga bi zapravo trebao ispostaviti (kontra) fakturu leasing društvu. No, ne radi se u praksi tako, radi se o ispravku isporuke i leasing društvo ispostavlja (-) fakturu. I kako sada takav ispravak provodi primatelj leasiga? Pa taj je predmet leasinga bio i jeste evidentiran kao dugotrajna imovina, s nabavnom vrijednosti i amotrizirao se... djelomično ili u cijelosti. Kako ispraviti nabavnu vrijednost iz ranijih godina, ispravak vrijednosti? Nikako, zapravo se i knjiži kao prodaja, a ne ispravak.
Porezni propisi i računovodstveni standardi ne poznaju razlikovanje pravnog od ekonomskog vlasništva. Zapravo, to (financijski leasing) bi onda u nas bilo pravo korištenja - nematerijalna imovina. :)
Zbrka je u računovodstvima nastala kod prvog Zakona o leasingu (Narodne novine br. 135/06.) koji je propisao da je davatelj leasinga dužan pribaviti predmet leasinga i… (znači leasing društvo se pojavljuje kao trgovac u slučaju financijskog leasinga), te što Zakon o leasingu daje samo jedan obvezan sadržaj ugovora o leasingu kao da se ne radi o dva totalno različita pravna i ekonomska posla, operativnom leasingu i financijskom leasingu.
Međutim, u mišljenju https://www.misljenja.hr/porezna-uprava/definiranje-poreznog-tretmana/3523/ se navodi: „U slučaju kada korisnik leasinga raskine ugovor u leasingu prije isteka ugovorenog roka, leasing društvu ostaje dio posebnog poreza koji je platio u ime i za račun korisnika leasinga, a koji mu korsnik leasing zbog prijevremenog raskida ugovora nije platio.
Kod raskida ugovora o leasingu, te ponovnom davanju motornog vozila u leasing novom korisniku ili kod prodaje tog motornog vozila leasing društvo na novog korisnika leasinga odnosno kupca motornog vozila prevaljuje i određeni dio posebnog poreza koji prethodni korisnik leasinga nije u cijelosti platio. Obzirom da posebni porez predstavlja prolaznu stavku, leasing društvo na iznos posebnog poreza koji prevaljuje na novog korisnika leasinga odnosno kupca ne obračunava PDV.
U tom slučaju poreznu osnovicu za obračun PDV-a sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost čini ukupna naknada za motorno vozilo dano u leasing, u koju nije uključen posebni porez na motorno vozilo.“
Prema navedenom mišljenju, leasing društvu se kod ugovora o leasingu pogoduje na način da kod raskida tog ugovora dio nenaplaćenog posebnog poreza može prenijeti na novog korisnika leasinga, odnosno kupca. Govorimo o pogodovanju jer ponavljamo: leasing društvo registrira vozilo na svoje ime (u 99%, da ne pišem 100% slučajeva) i ne plaća carinarnici poseban porez u ime i za račun korisnika leasinga, već zapravo u svoje ime.
Na žalost kupac koji kupi to vozilo (pri raskidu ugovora) i dalje ga prodaje nalazi se u dvojbi, može li i on tako postupiti?
Zapravo, ako se to vozilo dalje proda bez prijenosa "na svoje ime", smatramo da se može postupiti na jednak način kao i leasing društvo pozivajući se na navedeno mišljenje i čl. 12. st. 2. Zakona o poreznoj upravi u slučaju problema u nadzoru.
Nakon navedenog i knjiženja su jasnija:
U nabavnu vrijednost ulazi osnovica, PPMV je prolazna stavka, PDV pretporez.
Kod prodaje knjiži se prihod (samo osnovica za PDV) i obveza za PDV.
Napomena za kraj:
Prema Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila:
- Novo motorno vozilo je motorno vozilo koje u trenutku unosa, uvoza ili prodaje u Republici Hrvatskoj nije bilo registrirano.
- Obveznik plaćanja posebnog poreza je pravna osoba koja, radi uporabe na cestama u Republici Hrvatskoj, stječe motorno vozilo u Republici Hrvatskoj ili koja takvo motorno vozilo na koje nije obračunat i plaćen posebni porez uvozi ili unosi u Republiku Hrvatsku.