Vrlo zanimljiva i aktualna tema, koja u svakodnevnom poslovanju putničkih/turističkih agencija ostavlja dosta nedoumica, obzirom da je kod nas (u našem ZPDV-u čl. 91. - čl. 94. i PPDV-u čl. 187.) obrađena samo sa navedenim člancima.
Središnji ured PU, unatoč brojnim upitima iz turističke branše, još uvijek nije izašao sa detaljnijim mišljenjima.
Česte nedoumice/problemi iz prakse su sljedeći:
1. Primljeni predujmovi PA/TA (Agencije) iz drugih DČ EU ili trećih zemalja od pravnih ili fizičkih osoba ("Putnika") za Agencije koje su dužne primjenjivati Posebni postupak oporezivanja putničkih agencija (tj. marže). Naime, u mišljenju Središnjeg ureda PU navodi se da bi osnovica za oporzivanje primljenog predujma trebala biti marža. Kako porezni propisi ne poznaju metodologiju po principu "Pi x oko", Agencije često pribjegavaju zaračunavanju pune stope od 25% PDV-a na primljeni predujam, pa kasnije po izdavanju konačnog računa rade storno više plaćenog poreza ili prenose pretplatu u sljedeće razdoblje. Ovakav način obračuna (sa ciljem izbjegavanja rizika pogrešnog obračuna (manjeg) porezne osnovice na primljeni predujam (koji ne mora i često nije primljen u 100% iznosu)) za Agencije predstavlja izravan udar na likvidnost i manje Agencije ponekad su prinuđene ići u zaduživanja kako bi "financirale državu" do konačnog izdavanja računa, što naravno ima izravan utjecaj i na njihovu ukupnu zaradu.
2. Velike hotelske kuće ne žele promijeniti ugovore s Agencijama, bez obzira na Zakonsku obvezu Agencije da u ugovornom odnosu jasno definira svoj položaj (nabavlja li uslugu smještaja u svoje ime i za svoj račun tj. mora primjenjivati Posebni postupak oporezivanja, ili je u poziciji posrednika pa će za svoju posredničku uslugu ispostaviti račun hotelu s naknadnom za posredničku proviziju i obračunatim PDV-om od 25% na istu). Veliki broj hotelski kuća ne želi mijenjati ugovore, već uvjetuju Agencijama da ako će nastaviti poslovati sa njima, bez obzira na zakonsku obvezu ulaska Agencije u posebni posutpak oporezivanja, moraju prihvatiti ugovor prema kojem će hotel izdati račun po punoj cijeni, a Agenciji dozvoljava naknadno fakturiranje posredničke provizije prema ugovorenom postotku - što nije u skladu sa Zakonom i Pravilnikom o PDV-u, jer Agencija ne može u istom poslu nastupati u svoje ime i za svoj račun i fakturirati posredničku proviziju kao posrednik. Nije isključeno da ako Agencija i postupi na taj način u kalkulaciji posebnog postupka oporezivanja marže, izračun može pokazati negativnu maržu jer su primili ulazni račun od hoteljera s punim iznosom cijene smještaja (bez rabata).
3. Prodaja usluga smještaja u tuđe ime i za tuđi račun - Zakon o fiskalizaciji nalaže Agencijama da ako prodaju uslugu smještaja u tuđe ime i tuđi račun - npr. od druge Agencije, moraju za navedene usluge i primljeni novac od Putnika izdati fiskalizirane račune koji su fiskalizirani certifikatom pravne osobe u čije ime izdaju račune. Lijepo opisano, ali u praksi teško izvedivo najprije zbog tehničkog problema instaliranja takvog uređaja u tuđem prostoru, zbog rizika da li će te osobe na kraju radnog dana položiti ukupan utržak kako Agenciju ne bi doveli u prekršaj vezan za blagajnički maksimum (najčešće je riječ o mikro ili malim subjektima čiji blagajnički maksimumim iznose 10.000/30.000 kn.). Slijedom navedenog u praksi primjena ovakvog modela je teško izvediva i Agencije vrlo često odbijaju posao i mogućnost zarade kako se ne bi našle u prekršajima.
Ovo je samo dio ukupne problematike s kojom su u praksi PA/TA svakodnevno suočene.