Kako je to propisano Zakonom o PDV-u i kako je niže navedeno, nije bitno je li osoba upisana u VIES bazu kako bi se smatrala poreznim obveznikom.
Treba razlikovati isporuku/stjecanje dobara od primanja/pružanja usluga. Tako npr., ako se isporuka dobara obavlja malom poreznom obvezniku iz DČ (nije u sustavu PDV-a) u DČ, ako taj mali porezni obveznik „nije upisan“ u VIES bazu obračunava se PDV, dok ako mali porezni obveznik ima valjan PDV ID broj treba na njega prenijeti poreznu obvezu uz oslobođenje od našeg PDV-a.
Kod isporuke dobara propisan je prag stjecanja ili prag isporuke, a kod usluga tih pragova nema i ne primjenjuju se.
Kod primanja/pružanja usluga (iz/u DČ/treću zemlju) treba odrediti je li primatelj/pružatelj usluga porezni obveznik.
Na primjer:
- Privatni iznajmljivač koji plaća porez na dohodak u paušalnom iznosu je porezni obveznik bez obzira na to što nije u sustavu PDV-a – obveznik je poreza na dohodak – obavlja gospodarsku djelatnost.
- Fizička osoba (građanin) koja ostvaruje drugi dohodak (ugovor o djelu, autorski honorar) je porezni obveznik bez obzira na to što nije u sustavu PDV-a – obveznik je poreza na dohodak - obavlja gospodarsku djelatnost.
- Za trgovačka društva, obrtnike i slobodna zanimanja nema dvojbe – porezni su obveznici jer obavljaju gospodarsku djelatnost.
- Tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima mogu biti porezni obveznici ako obavljaju gospodarsku djelatnost, npr. najam nekretnina.
Sukladno odgovoru Središnjeg ureda Porezne uprave KLASA: 410-19/13-01/476 od 28. studenoga 2013.:
„…Porezni obveznik u smislu Zakona je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost čak i ako ta osoba nije registrirana za potrebe PDV-a…
…Prema tome kada mali porezni obveznici primaju usluge od poreznih obveznika iz drugih država članica Europske unije ili trećih zemalja, obvezni su na primljene usluge obračunati i platiti hrvatski PDV…“
Obveza registriranja za potrebe PDV-a određena je čl. 154. Pravilnika o PDV-u.
Članak 154., st. 4. Pravilnika o PDV-u određuje da se registrirati za potrebe PDV-a treba svaki porezni obveznik koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj i koji obavlja usluge na području druge države članice za koje je primatelj usluga u drugoj državi članici obvezan platiti PDV prema članku 196. Direktive Vijeća 2006/112/EZ i svaki porezni obveznik primatelj usluga iz članka 75. stavka 1. točke 6. Zakona obvezan je Poreznoj upravi podnijeti zahtjev za izdavanje PDV identifikacijskog broja najkasnije 15 dana prije početka obavljanja odnosno primanja takvih usluga. Porezna uprava donosi rješenje o dodjeli PDV identifikacijskog broja najkasnije 8 dana od dana podnošenja zahtjeva.
Člankom 75., st. 1., toč. 6. propisano je da PDV mora plaćati svaki porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a, kojoj se obavljaju usluge iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona ako te usluge obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu.
Znači u smislu nastavka Tvog pitanja, Zakon je izjednačio primanje usluga od poreznih obveznika iz DČ i trećih zemalja (bitno je da nisu tuzemstvo), a porezni obveznik treba zatražiti PDV ID broj, dok za pružanje usluga u treće zemlje nije potrebno ranije pribaviti PDV ID broj.