Naš bankarski sustav prilikom uplate na račun putem bankomata ne priznaje drugačiji oblik pologa novca jer na taj način ne mogu naplatiti dodatne naknade. Obrtnike uvijek savjetujem da pologe utrška mogu napraviti na bankomatu ali pozajmice direktno u poslovnici banke. I tada znaju isto nastati problemi jer im službenici banke savjetuju kako je bolje napraviti polog novca (što naš porezni sustav ne priznaje kao neoporeziv iznos nego kao polog utrška), pa smo opet na istom. Znači upozoriti obrtnika strogo na to. Koliko vidim savjet admin_1, koji kaže kako obrtnik ne može napraviti sam sa svojim obrtom ugovor o pozajmici - ne stoji, barem ne u svim poreznim upravama (kao da svi živimo u drugoj državi) jer u dosta poreznih nadzora (kojih je bilo napretek s obzirom na veliki broj klijenata za koje vodimo poslovne knjige) traže baš Ugovor o pozajmici. Tu dolazimo opet do problema s kojim se obrtnici susreću, a to je ne razdvajanje obrta od njihovih privatnih aktivnosti, pošto je sve vezano uz OIB osobe koja je otvorila obrt. Odluka ili zapisnik o ulaganju određenog novca više se koristi u j.d.o.o., d.o.o. i sl. koji imaju drugačije pravno polaziše pri osnivanju. Kako bi lakše dokazali kontroli bilo bi dobro da obrtnik ima dokaz o porijeklu novca koji nije utržak (npr. mogao je dodatno uložiti novčana sredstva od svoje ušteđevine ili od supružnika; mogao je položiti sredstva od bliže osobe u obitelji koja ima dovoljno sredstava kako bi zajednički osigurali dodatne prihode i sl.), zatim potvrdu iz banke koja bi dokazivala da se na bankomatu bilježi sve kao polog utrška i ugovor o pozajmici kao i sve dokaze o izdanim računima koji se podudaraju sa fiskalizacijom. Kako obrtnik ima pravo na dokazivanje u nadzoru i nadzor mora imati sve dokaze po kojima bi eventualno oporezovali novčana sredstva.