Kada mali porezni obveznik obavlja uslugu poreznim obveznicima iz drugih država članica, mjesto obavljanja usluge načelno se utvrđuje u toj drugoj državi članici (čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u) te usluga ne podliježe oporezivanju PDV-om u RH, osim ako se ne radi o uslugama koje se prema propisanim izuzecima (čl. 19. – 23. Zakona o PDV-u) od navedenog temeljnog načela oporezuju u RH.
Zakonom i Pravilnikom o PDV-u propisano je da se mali porezni obveznik mora registrirati za potrebe PDV-a (tražiti svoj PDV identifikacijski broj) 15 dana prije obavljanja usluge poreznom obvezniku iz druge države članice EU-a, ako se ta usluga oporezuje u toj drugoj državi članici. Navedeno ne znači ulazak malog poreznog obveznika u sustav PDV-a. Nakon toga, mali porezni obveznik za takvu uslugu ispostavlja račun na kojem ne obračunava PDV temeljem čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u i navodi na računu klauzulu „prijenos porezne obveze“ ili engleski termin „reverse charge“. Predmetnu uslugu mali porezni obveznik mora prijaviti u Obrascu PDV za mjesec u kojem je usluga obavljena, kao i Obrascu ZP. Prijave se podnose samo za mjesece u kojima se predmetne usluge obavljaju. Mali porezni obveznici nemaju pravo na odbitak pretporeza za usluge primljene iz inozemstva, jer nisu upisani u registar obveznika PDV-a! Ako bi se kojim slučajem radilo o usluzi koja se oporezuje u RH, tada bi mali porezni obveznik također ispostavio račun bez PDV-a uz napomenu da nije u sustavu PDV-a prema čl. 90. st. 2. Zakona o PDV-u.