Hrvatski broj 1 za računovodstvo, poreze i doprinose.

Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima

Datum objave: 30.07.2018, misljenja.hr

Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima objavljen je u Narodnim novinama br. 68/18., stupa na snagu 4. kolovoza 2018. godine.

Ovim se Zakonom uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima, uključujući vođenje Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, postupanje u slučaju nedostatka novčanih sredstava ovršenika za provedbu ovrhe, postupanje poslovnog subjekta u uvjetima blokade njegova računa, davanje, čuvanje i pohrana podataka, naknade, vođenje Jedinstvenog registra računa te nadzor nad provedbom ovoga Zakona.
Ovrhu na novčanim sredstvima na temelju ovoga Zakona provode Financijska agencija (u daljnjem tekstu: Agencija), Hrvatska narodna banka i banke.
Agencija je dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ispunjavaju uvjet iz čl. 12., st. 1. ovoga Zakona.
Ako od dana stupanja na snagu ovoga Zakona do prestanka izvršenja osnove za plaćanje tražbina iz osnove za plaćanje bude barem djelomično naplaćena, Agencija neće prestati izvršavati tu osnovu za plaćanje.
Osnove za plaćanje za koje je ispunjen uvjet iz čl. 21., st. 1. ovoga Zakona do dana stupanja na snagu ovoga Zakona Agencija će čuvati tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 91/10. i 112/12.) je propis koji je na snazi već više od sedam godina i koji je do sada imao samo jedne izmjene i dopune, unatoč činjenici što opisuje postupanja koja se odnose odnosno naslanjaju na veći broj propisa kao Ovršni zakon, Stečajni zakon i drugi koji su u istom razdoblju doživjeli veći broj izmjena i dopuna, bilo je neophodno većinu odredbi Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nadopuniti i izmijeniti kako bi odredbe bile usklađene sa ostalim propisima te kako bi se otklonile dvojbe oko pojedinih pitanja koja su se kroz višegodišnju praksu pojavile.

Slijedom navedenoga, novim se Zakonom rješavaju sljedeći problemi:

  • usklađivanje pojma osnove za plaćanje s Ovršnim zakonom,
  • pojednostavljenje mogućnosti dostave osnove za plaćanje na prisilnu naplatu,
  • definiranje krajnjeg roka postupanja po nenaplaćenim osnovama za plaćanje evidentiranim u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na teret fizičkih osoba,
  • uređuju se postupanja u slučaju zatvaranja svih računa, stečaja, statusnih promjena i prestanka postojanja pravnih osoba,
  • uređuju se postupanja u slučaju smrti fizičkih osoba,
  • prilagođavaju se rokovi čuvanja i postupanje s osnovama za plaćanje nakon izvršenja uzimajući u obzir racionalnost i ekonomičnost postupanja,
  • usklađivanje načina naplate troška provedbe ovrhe na novčanim sredstvima sa Ovršnim zakonom,
  • unapređuje se davanje podataka iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje.

Usklađuje se pojam osnove za plaćanje s Ovršnim zakonom s obzirom da je usklađenjem Ovršnog zakona s europskom regulativom proširen opseg osnova za plaćanje koje ovrhovoditelj može dostaviti u izvansudskom postupku izravne naplate.
Usklađuje se način dostave osnove za plaćanje budući da su odredbe starog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima propisivale da se osnove za plaćanje mogu dostaviti na prisilnu naplatu isključivo u izvorniku ili otpravku, a što je u direktnoj suprotnosti sa zadnje donesenim izmjenama i dopunama Ovršnog zakona koje omogućavaju ovrhovoditelju da na izravnu naplatu dostavi osnovu za plaćanje i u ovjerenom prijepisu odnosno ovjerenoj preslici čime je izbjegnuto da ovrhovoditelj zbog neraspolaganja sa izvornikom ili otpravkom osnove za plaćanje treba pokrenuti postupak pred sudom.
Postojao je i veliki problem podnormiranosti u slučaju kada je otvoren stečaj nad ovršenikom posebice u slučaju stečaja dužnika pojedinca, što je novim odredbama zakona uređeno. Problem u praksi predstavljale su i situacije kada su ovrhovoditelji pravne osobe brisani iz sudskog registra bez pravnog sljednika (brisanje po čl. 70. Zakona o sudskom registru, Narodne novine br. 1/95. do 110/15.) jer nije dolazilo do prestanka ovrhe pred Financijskom agencijom, a ovršenik zbog nedostatka pasivne legitimacije nije protiv ovrhovoditelja odnosno same ovrhe mogao pokretati nikakav postupak pred sudom, što je također uređeno novim Zakonom.
Najvažnije nove odredbe koje Zakon sadrži su odredbe kojima je svrha ograničavanje dugotrajnih blokada računa građana u slučaju kada se ovrha na novčanim sredstvima pokazala neuspješnom. Razlog za dugotrajnu blokadu nalazio se u tome što prema odredbama starog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nema krajnjeg roka do kojega je Financijska agencija dužna neizvršenu osnovu za plaćanje držati u redoslijedu radi provedbe ovrhe. Iako je odredbama čl. 5., st. 4. i 5. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12. do 73/17.) propisana mogućnost obustave ovrhe u slučaju nemogućnosti provedbe ovrhe, ta odredba se odnosi samo na sudsku ovrhu. Odredbe o obustavi odnosno prestanku ovrhe u slučaju nemogućnosti provedbe ovrhe postoje i u Prekršajnom zakonu, Zakonu o sudskim pristojbama i drugim propisima koji uređuju provedbu ovrhe temeljem pojedinih osnova za plaćanje. Međutim, najveći broj osnova za plaćanje i iznos od ukupnog duga blokiranih građana odnosi se na izvansudsku ovrhu – zadužnice i rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (javnobilježnička rješenja). Za izvansudsku ovrhu nije bilo propisanog „kraja“ provedbe ovrhe, te stoga ta je ovrha mogla trajati zauvijek odnosno do smrti građana (i nastaviti se nakon smrti u odnosu na nasljednike). Stoga, propisan je i rok za prestanak provedbe ovrhe na novčanim sredstvima koju provodi Financijska agencija, u slučaju nemogućnosti provedbe ovrhe, odnosno kada tražbina iz osnove za plaćanje nije u određenom roku naplaćena u cijelosti te je to i glavni razlog donošenja ovog zakona.
Odredbama novoga Zakona ograničava se trajanje provedbe ovrhe za slučaj kada tražbina iz osnova za plaćanje nije naplaćena u cijelosti, a po osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno na rok od tri godine od početka provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. Budući da se ograničava trajanje provedbe ovrhe, nužno je bilo promijeniti i način plaćanja naknade za provedbu ovrhe – prema važećim odredbama Zakona Financijska agencija posredno kreditira vjerovnike na način da obavlja posao provedbe ovrhe i prije plaćanja naknade i preuzima na sebe rizik naplate od ovršenika, što u konačnici zbog velikog dijela nenaplaćenih naknada utječe visinu propisane naknade budući da iznos prikupljene naknade mora biti dovoljan za održivost sustava provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. Takav način ujedno stimulira vjerovnike da pokreću ovrhu i kada pretpostavljaju da se neće namiriti iz tog predmeta ovrhe budući da je provedba ovrhe na novčanim sredstvima za njih besplatna i ne moraju snositi nikakav rizik. Stoga se odredbama novoga Zakona mijenja način naplate naknade za provedbu ovrhe i usklađuje se s odredbom čl. 14. Ovršnog zakona, u smislu da trošak ovrhe prethodno snosi ovrhovoditelj, a konačno ovršenik. Time se ujedno potiče vjerovnik da pokreće ovrhu na novčanim sredstvima kada je to nužno i kada očekuje da će se od ovršenika na tom predmetu moći namiriti.
Nadalje, kako bi vjerovnik mogao donijeti informiranu odluku o tome hoće li ili neće pokrenuti ovrhu na novčanim sredstvima i kako bi se smanjio broj pokrenutih ovrha na novčanim sredstvima kada je izvjesna nemogućnost naplate na tom predmetu ovrhe, novim Zakonom se mijenjaju i odredbe o davanju podataka na način da je vjerovniku omogućeno da pribavi podatke o iznosu i trajanju blokade računa građanina.


Obračunska plaćanja, plaćanje gotovim novcem i blokada računa

Obračunsko plaćanje uređuje čl. 15. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, pa je obračunsko plaćanje određeno kao namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika obračunskog plaćanja bez uporabe novčanih sredstava, a provodi se ustupom potraživanja, asignacijom te drugim oblicima namire¹ međusobnih novčanih obveza i potraživanja.
Ovršenik – poslovni subjekt ne smije sklapati ugovore radi obračunskog plaćanja ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, ako tim obračunskim plaćanjem kao vjerovnik tražbine onemogućuje ili izbjegava primitak ispunjenja obveze u novcu.

¹ Drugi oblici namire su pristupanje dugu, preuzimanje duga i sl. Iz zakonske je odredbe svjesno ili nesvjesno izostavljen pojam: kompenzacija. Dakle, prema obrazloženju zakonodavca o ovoj zakonskoj odredbi, ovim je člankom propisano je da ovršenik - poslovni subjekt ne smije obavljati obračunsko plaćanje ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa. Dosadašnja odredba članka 14. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nije bila u potpunosti jasna, posebice vezano uz postojanje prekršajne odgovornosti koja slijedi nepoštivanje ove odredbe. Kako se ovom odredbom zakona propisuje zabrana određenog ponašanja koja podliježe sankciji iz prekršajne odredbe članka 30. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, odredba je revidirana kako bi se jasno i nedvojbeno definiralo što je to obračunsko plaćanje i u kojem slučaju nije dozvoljeno.

Plaćanje gotovim novcem uređuje čl. 16. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Ovršenik – poslovni subjekt ne smije svoje obveze plaćati gotovim novcem ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, a gotov novac koji je primio obavljajući registriranu djelatnost dužan je položiti na svoj račun u banci.

 

- Može Vas zanimati

Koristimo internetske kolačiće (cookies) kako bi Vam osigurali najbolje iskustvo i funkcionalnost portala. Doznajte više o tome klikom na „Uvjeti korištenja i zaštita privatnosti“. Nastavkom korištenja portala prihvaćju se uvjeti korištenja i uporaba kolačića.

Povratak na vrh stranice